Ponedjeljak, 18. lipnja 2001.
U zgradu generalnoga konzulata se već nekoliko dana može ući
samo kroz garažu, jer je glavni ulaz zagradjen skelama. Ulazni dio se piturava,
a pituri su Srbi. Čuo sam ih kako govore. Dakle Srbi su i ovdje u Melbourneu
postavili Hrvatima barikade! Koja ironija!
Pajić mi dolazi i priča kako je Modun pošla u Zagreb tražiti
neka je postave na moje mjesto! U današnjemu Vjesniku Igor Mandić s čijim se političkim stavovima inače uobće ne
slažem piše nešto što je vrlo blizko mojim razmišljanjima:
»Nikad nismo u
sadašnjem vremenu«, kako je napisano kod B. Pascala, »mislima hrlimo u budućnost
kao da dolazi presporo, kao da joj hoćemo požuriti hod ili prizivamo prošlost
ne bismo li je zaustavili kao odveć hitru: tako nerazboriti da bludimo u
vremenima koja nisu naša i ne mislimo na jedino koje nam je vlasno, te tako izprazni
da snujemo o onima koja su ništa i nepromišljeno izmičemo jedinomu koje
opstoji.«
Srieda, 20. lipnja
2001.
Provodim dosta vriemena na recepciji. Pomažem ljudima protiv
Novakovićkine administrativne arogancije. Spašavam nekoga Romića koji sutra
odlazi natrag u Hrvatsku, a Novakovićka mu želi izdati vizu, jer ima biljet u
jednom smjeru, pa govori kako ga Australci ne će pustiti. Po mojemu naputku čovjek
kupuje biljet u dva smjera.
Četvrtak, 21. lipnja
2001.
Nastavak mojega boravka na pultu. Ohrabrujem čovjeka neka
uzme putovnicu za mater. Jedan čovjek hoće potvrditi svoju izjavu kako je bio
ovdje 1992., a Novakovićka ga šalje u Immigration Office po potvrdu. Čovjek govori
kako izjavu podpisuje na svoju odgovornost, a Novakovićka inzistira. Sretan je
kad joj ja zapoviedam neka mu potvrdi izavu. U izjavi on može napisati što god
hoće, bitno je neka podpiše izpred nas.
Niz je sličnih slučaja u kojima obuzdavam aroganciju
konzulice Novaković, koja je razvidno pod utjecajem Ane Modun.
Nevjerojatno je koliko sam u ova dva dana odkrio
nepravilnosti u radu sa strankama! Koliko je samo toga bilo do sad! Vjerojatno
je kako se slično dogadja i na drugim mjestima u hrvatskoj diplomatsko konzularnoj
mrježi. Hrvatski službenici razvidno se nastoje prikazati nadmoćni strankama,
kroz svoje pseudo znanje. Na žalost to se ne da popraviti. Ja sam vjerojatno
jedini generalni konzul koji je to odkrio i kojemu to smeta.
Redoviti
radni objed konzularnog zbora - zabilješka
Petak, 22. lipnja
2001
U Hrvatskoj je partizanski blagdan, pa ne radimo.
Igramo tenis.
Razgovaramo o alternativnim rješenjima izgradnje kuće u Lozici
i kućice na našemu zemljištu u Sudjurdju. Kao ozbiljno rješenje se nameće
kupovina kuće ovdje u Melbourneu i ostanak ovdje. Od čega onda živjeti?
Medjutim činjenica je kako je ovdje kupnja kuće ili
izgradnja krajnje jednostavna. Kod nas pak nemaš nikakova jamstva, ne znaš koga
uzeti za izvodjača i izbjegnuti prievaru.
Ipak ovo su samo razmišljanja, a ipak jedina stvarnost,
glede nastavka našega života je – Hrvatska. Svaka druga mogućnost je čisto
emocionalno neprihvatljiva
Subota, 23. lipnja
2001.
Generalni
konzul RH počastni gost na utakmici australskog nogometa.
Nedjelja, 24. lipnja
2001.
HRT viest:
Predsjednik Stjepan Mesić sinoć je u Bieloj vili na
Brijunima primio 70-ak članova diplomatskog zbora u Hrvatskoj. Ova dva dana
nismo se uopće bavili politikom već smo razgovarali o općim ljudskim temama.
Time smo se bolje upoznali te prepoznali politiku koju vodimo i države koje vi
ovdje zastupate, rekao je predsjednik Mesić obraćajući se diplomatima pozvavši
sve veleposlanike na jesen u jedno od hrvatskih lovišta.
Nevjerojatno. Je li se savjetovao i pitao koje to države na
ovaj način časte hrvatske diplomate?
Mesić je prije izbora kritizirao Tudjmana upravo zbog ovakovih stvari.
Ponedjeljak, 25. lipnja
2001.
Valter Tomšić, Istranin, zove me u svezi s hrvatskim podrietlom Marca Pola. Razočaravam ga citirajući Hrvatski leksikon, gdje piše kako podrietlo Marca Pola nje sigurno. Razgovaramo o granicama. Kaže mi kako čita moje istupe u novinama i kako me silno cieni jer sam uvijek utemeljen. Prijatelj je Jadranke Tomljenović.
Kromatpak
- nastup na Australskomu tržištu.
Utorak, 26. lipnja
2001.
Vice Vukov, od nedavno veleposlanik u Švicarskoj, u
današnjemu Vjesniku oštro napada
komuniste i blagdan 22. lipnja! Od tajnice Draganić dobivam pismo u kojem mi
poništavaju odobrenje za dopust, jer tad dolazi Picula.
Proslava
sedamdesetoga rodjendana počastnoga konzula Indije
Kratko pismo u Zagreb glede nevjerojatne nebrige o
memorandumu o prosvjetnoj suradnji.
Srieda, 27. lipnja
2001.
U Spremnosti na dvije stranice opis susreta australskog
veleposlanika u Hrvatskoj Neila Francisa s ovdašnjom hrvatskom zajednicom. Radi
se u stvari o transkriptu njegovih riječi. Čovjek totalno zbrkanih misli, silno
površan i strašno arogantan. Hrvatsku drži domorodačkom državom u koju je
poslan s humanitarno upravljačkom zadaćom. Dajem nalog Novakovićki neka, kad dodje
u Hrvatsku, s ovim upozna sedmu upravu.
U Hiltonu promocija dolazka Lada.
Četvrtak, 28. lipnja
2001.
Novi gradonačelnik Šibenika MILAN ARNAUTOVIC trgovao je s
Crnogorcima od 90. do 93. Navodak iz Slobodne
Dalmacije:
Spočitava
Vam se da ste se u ratu obogatili navodno sumnjivim poslom, trgujući i s Crnom
Gorom?
Radilo
se o trgovini južnim voćem i to je bilo vrieme kada su takvi poslovi bili vrlo
profitabilni. Tim sam se poslom bavio od travnja 1990. do konca 1993. g., a
najviše smo trgovali s BiH. No, 1992. g. dogodilo se da brod s našom robom nije
mogao pristati ni u jednu hrvatsku luku, zbog rata, pa je izkrcan u Zeleniki. A
cak i da smo trgovali s Crnom Gorom, ne vidim u tome ništa sporno, jer nije
bila rieč o strateškoj robi, pa ni gorivu s kojim su neki drugi trgovali, nego
o voću. Revizija je pokazala da nikakvih nezakonitosti u poslu nije bilo,
naprotiv.
Svaki komentar je suvišan!
Petak, 29. lipnja
2001.
Novakovićka odlazi u Hrvatsku na dopust.
Subota, 30. lipnja
2001.
Proslava
nacionalnog dana Slovenije.
Nedjelja, 1. srpnja
2001.
Dan tenisa. Mariana igra sve bolje. Šaljem s e-mailom knjigu
Antunu.
Ponedjeljak, 2. .srpnja
2001.
Dolazi Modun s odmora. Počinje se stvarati hrpa neriešenih
predmeta. Od Novakovićke nije zaostalo baš ništa. Marko mi javlja kako je
položio izpit s druge godine i dobio 4.
Utorak, 3. srpnja
2001.
U Vojniću, Vukovaru i t. d. SDP je u koaliciji sa srbskim
strankama, a protiv hrvatskoga bloka. U Vukovaru mu se pridružio i DC, medjutim
dvojica DC ovaca to nisu učinili unatoč Granićevim i Ožboltinim naputcima. Zar
ovo nije dostatno za pokazivanje pravoga stanja stvari. U Večernjaku piše kako ministri u listopadu idu na računalni tečaj.
Dakle prije su postali ministri nego su postali računalno pismeni!
Srieda, 4. srpnja
2001.
Upiti
o telekomunikacijskim standardima.
Proslava
nacionalnoga dana USA
Četvrtak, 5. srpnja
2001.
U Vojniću je za gradonačelnika izabran neki Eremić, član
SDP-a, koji priznaje kako je bio u vojsci SAO Krajine, i koji je pred Olujom
pobjegao u Beograd, a vratio se krajem 1997! Sve gore i gore.
Iz Zagreba dobivamo obaviest kako je Crna Gora hrvatskim gradjanima omogućila ulazak samo s osobnim izkaznicama. Ne bih se iznenadio kad bi Hrvatska odgovorila istom mjerom.
Ljubomir Čućić je smienjen s veleposlaničkog
mjesta u Belgiji zbog afere s tajnicom. Ne mogu ga pronaći, pa je tamo kao odpravnica
poslova otišla Ljerka Alajbeg, stara jugoslavenska službenica.
Petak, 6. srpnja
2001.
U Dubrovnik sad za vrieme turističke sezone dolaze ratne
podmornice na nuklearni pogon, nosači zrakoplova, razarači. 1991 ih nije bilo
nigdje. Koje su to hrabre vojničine. Kad je trebalo nije ih bilo nigdje, a sad
nam tjeraju turiste i zagadjuju more. Podmornice čak pred starom gradskom lukom
obavljaju remont!
DC odnosno Čićo Obuljen je u Dubrovniku izabrao SDP-ovca za
župana sa svoja dva glasa. Slično će vjerojatno učiniti i na gradskoj razini.
Čićo je jednako kao i Granić dokazao kako je bio trojanski konj u hrvatskim
redovima.
U današnjemu Vjesniku
piše o promjeni osobnih izkaznica. Sve to radi EU koja nas ne želi primiti. Još
jedan korak u Balkaniju. Ubuduće bi osobna izkaznica bila na hrvatskomu i englezkomu,
a prezime bi se pisalo prije imena. Zamjenik ministra unutarnjih poslova Vresk
je priznao kako to nije u duhu hrvatskoga jezika, ali “ne možemo svoje stavove
nametati Europskoj uniji”!
Ana Modun u prievodu smrtovnice “registra“ prievodi u
registar umjesto u matičara, “registar“ u registar umjesto u matičnu knjigu, „registry“
opet u registar umjesto u matični ured. Izpravljam to i spriečavam sramotu.
Dvojica servisera su konačno uzpieli ugoditi temperaturu u
našim uredima na 21 stupanj umjesto dosadanjih 17, pa mogu skinuti kaput u
uredu.
Subota, 7. srpnja
2001.
Na BBC-u u odašiljbi s podpisom Belgrade pokazuju Račana i cielu vladu s Carlom Del Ponte koja traži izručenje Hrvata u Haag, zbog “rata protiv Srbije koji je počeo 1991. i trajao 4 godine”! Račan se tako simbolično vratio tamo gdje spada i gdje voli biti.
U Wimbledonu igra u juniorskom paru jugoslavensko hrvatska
kombinacija Janković/Mrzak! Sve dublje i dublje tonemo u glib gubitka
nezavisnosti.
U razgovorju za Večernjak
bivši MVP Italije De Michelis govori:
“Tudman
nije bio osobito zadovoljan kada smo uspjeli postići to da Mesic preuzme
predsjedanje Jugoslavijom.”
Pa Mesića je upravo Tudjman bio poslao u Predsjedničtvo
Jugoslavije. Mesić je tada bio gorljivi član HDZ-a. Nevjerojatna izmišljotina!
Mesić je kao član rotirajućeg predsjedničtva tad bio jednostavno došao na red
za predsjedanje.
Čitam u Slobodnoj
Dalmaciji kako je Goran Štrok kupio Excelsior
u Dubrovniku za miliun i dvije stotine tisuća dolara, uz preuzimanje dugova,
koje hotel sada odplaćuje iz poslovanja. Koja je to logika? Logika pljačke. Komu
su otišli ti novci? U državni proračun. Dakle z porušenog Dubrovnika novci idu
za plaćanje administracije u Zagrebu. Bože moj što je to ostalo od Hrvatske iz
mojih optimističnih i domoljubnih planova iz 1990? GOTOVO NIŠTA. Hrvatska sve
više postaje država nepravdi, nelogičnosti, nedomoljubnosti, nesuverenosti, bez
budućnosti. Smanjuju se doplatci, smanjuju se porodiljske naknade i porodiljski
dopusti u vrieme drastičnoga pada nataliteta!
Moram na zrak. Gušim se od nelagode i nemoći.
Nedjelja, 8. srpnja
2001.
Još jedna kišna nedjelja. Molim Marianu neka mi izpeče malo
domaćega kruha. Uživam u poznatomu mirisu. Sve je veća nostalgija.
Ponedjeljak, 9. srpnja
2001.
Ivanišević u finalu Wimbledona pobjedjuje Raftera. Kakovo
uživanje je bilo to gledati. Australski Kanal
9 je razočaran do očaja.