Utorak, 10. srpnja 2001.
Müller mi konačno šalje popis onih koji dolaze s Piculom u
Australiju. Četrnaestorica. Medju njima ministar financija Crkvenac, Vidošević
čelnik komore i Maruna čelnik matice izseljenika. To putovanje će hrvatske
porezne obveznike koštati najmanje 200 tisuća dolara. Müller
mi ne piše ništa o razlogu dolazka tolikoga poslanstva, te čak ne spominje
ni nadnevak kad dolaze u Melbourne premda spominje kako će u Melbourne skupa s
njima stići i Ibler.
Müller me zove nakon uru vriemena.
Govori mi kako je Ibler u Zagrebu gdje posjećuje sve što je mogiuće posjetiti, od
biskupa nadalje, te je za to uzeo službeni tjedan i tako je uz dnevnice produžio
svoj dopust. Müller mi priča kako četrnaestčlano poslanstvo dolazi kako bi “im guzice vidjele put”.
Izpada kako su oni iz MVP-a nazvali veleposlanstvo i rekli kako
dolaze, a onda zatražili neka im se srede nekakovi sastanci kako bi opravdali svoj
dolazak.
Nadan Vidošević im je smokvin list glede gospodarstva i
pristupa ovdašnjoj desnici.
Crkvenac nema pojma zašto dolazi, pa moli sastanak s
ministrom financija.
U Canberri će ih dočekati s večerom na koju će pozvati
australske parlamentarce.
U Melbourne dolaze 1. rujna ujutro i ostaju do sliedećega
jutra. Htjeli bi se “sastati sa zajednicom”.
Govorim Mülleru kako očekujem pismenu informaciju o nadnevku
dolazka i o programu kao što sam to tražio u svojemu dopisu. On se na to jako
uzrujava. Izgleda kako sam ga opet pogodio u živac. A jedino što tražim je
pouzdana informacija i ništa više.
Zove Antun i hvali se kako je kod Milkovića položio Elektrotehniku
te kako je položio još jedan pismeni izpit, ali mu je usmeni dio izpita ostao
za jesen, kad treba položiti ukupno tri izpita kako bi upisao drugu godinu.
Ipak se konačno pokrenuo.
I Marko se pokrenuo s izpitima, ali je opet zastao. Trenutno
je, govori mi Antun, Marko na Šolti s djevojkom Anom, koja tamo ima kuću za
odmor.
Srieda, 11. srpnja
2001
U MVP izvješćima čitam sastavak prenesen iz Jutarnjega lista o kaosu u MVP, te kako
su Picula i Crkvenac s dvije glasnogovornice i ukupno trinaestčlanim
poslanstvom bili u Argentini i podpisali - ugovor o izbjegavanju dvostrukoga
oporezivanja, a kako se na kolegijima cielo vrieme razpravlja o štednji.
Od Müllera pak dobivam ne osobito bistar dalekopis, pa mu moram odgovoriti.
Četvrtak, 12. srpnja
2001.
Kačić u Vjesniku u
nekakovomu sastavku, u kojemu iztiče svoju ulogu, priča o početku 1992. ali
piše o 1991. i to nekoliko puta. Posenilio je, ali nije izgubio volju za
publicitetom.
Od Koharovića dobivam dopis u kojemu traži neka mu “dostavim
preliminarni program boravka” poslanstva hrvatskoga ministarstva vanjskih
poslova u Victoriji bez naznake nadnevka. Traži organiziranje sastanaka s predstavnicima
australske zakonodavne i izvršne vlasti, s gospodarstvenicima i s hrvatskom
zajednicom. Kao uzput za moju informaciju prilaže sastav poslanstva.
Po Müllerovim riečima poslanstvo bi trebalo doći 1. rujna,
dakle u subotu., kad nitko nije dostupan, osim hrvatske zajednice.
Zove iz Sydneya Cicvarić i javlja mi kako je i on dobio isti
dopis.
Dakle nakon što je veleposlanstvo informirano o dolazku poslanstva
u travnju, u srpnju su izvješteni i konzulati. Od pomoćnika ministra Kukoća
dobivam preslik najave medjuministarske razprave o prosvjetnomu ugovoru s
Victorijom za 19 srpnja!
Tajnica iz veleposlanstva me zove i traži neka rezerviram
hotel za hrvatsko poslanstvo. Odgovaram joj neka to učini sama.
Petak, 13. srpnja
2001.
Od Koharovića nema odgovora. Vidim kako Anu Modun posjećuje
kći Charlesa Bilicha. Klaudija mi govori kako je Modun posjetila Bilicha u
Sydneyu kad joj je ovdje bio sin.
Proslava
nacionalnoga dana Francuske
Ponedjeljak, 16. srpnja
2001.
Razgovaram s Philomenom Murray i šaljem
i drugi upit Koharoviću.
Utorak, 17. srpnja
2001.
Primam od Koharovića dopis u kojemu za Piculu traže javnu
tribinu s izseljenicima.
Razgovaram u DFAT (Department of Foreign Affairs and Trade) s
Philipom Molloyom o organizaciji posjeta hrvatskoga poslanstva Melbourneu.
Javit će mi ali razvidno tu nema velike pomoći.
Sa Šopom dogovaram njegovo preuzimanje gospodarskog diela
poslanstva.
Zovem Starčevića te njega, Bašića, Rašića i Marušića zovem u
petak k sebi radi organizacije tribine.
Andrew Mc Govern mi konačno donosi tko je udario Antuna. To
je bio izvjesni Salvador Arizara. Osudjen je 16. siečnja 2000. na 200 AUD
globe, nakon što je priznao djelo! Moram uzeti slučaj od Marije Blažević i
predati ga drugomu odvjetniku.
Još
jedan put šaljem upit u V upravu: