“Složena“ situacija

Ponedjeljak, 13. kolovoza 2001.

Zove me Müller i prenosi mi kako ga je u petak zvala Tamhina, a onda i Koharović. Bune se zbog tribine na sveučilištu i na nogometni klub kao organizatora večere. Meni ništa pismeno ne dostavljaju, niti me zovu nego zovu Müllera. Ili on zove njih. Baš me briga, gadi mi se sve to.

 

Utorak, 14. kolovoza 2001.

Dočekuje me ujutro Koharovićev dalekopis u kojemu govori kako večera u organizaciji nogometnoga kluba nije primjerena za dvojicu članova užega kabineta vlade, a tribina na sveučilištu nije dobra, jer ovdašnji Hrvati ne znaju što je to sveučilište!

Pišem mu odgovor na dvije stranice.

Doma me uvečer zove Ibler koji se upravo vratio iz Hrvatske. Šalje mi dalekopisom izsječak iz Nacionala kojega mu je poslao Koharović i u kojemu piše kako Vranješ ne dopušta dolazak Piculi i Crkvencu u Sunshine.

Zatim me zove Koharović. Sad bi mu odgovarala večera u Sunshineu. Jedino bi ukinuo tribinu kako bi ministri mogli razgledati Melbourne.

Zovem Ivana Pavlovića, a on mi govori kako je bolestan i kako mu priete i kako Buljubašić, Bošnjak i družtvo sprječavaju gostoprimstvo Piculi. odgovaram mu kako je sramota što mi to nisu rekli.

Zovem u klub. Javljaju se Hržić i Mandekić i govore kako ih zovu i priete jer je u poslanstvu četvero Srba. Traže neka im pošaljem listu poslanstva. Ne vidim na listi ni jednoga Srbina. Pokušavam  poslati listu ali dalekopis koji mi daju ne radi.

Sutra je Velika gospa ali ovo moram razčistiti.

 

Srieda, 15. kolovoza 2001.

Velika gospa. Ne radi se ali Mariana i ja gotovo cieli dan provodimo u uredu.

Šaljem listu u Croatiu.

Zovem Vranješa i pitam ga za sastavak u Nacionalu. On mi govori kako će me zvati kasnije. Zove nakon 4 ure i pita me zašto sam ga zvao. Odgovaram mu kako sam iz MVP-a zamoljen upitati ga, je li istina ono što piše u Nacionalu. On mi odgovara kako je to bezobrazno. Govorim mu kako mi ne mora odgovoriti ni pozitivno ni negativno, jer je to njegovo pravo. On mi govori kako će dati interview Jutarnjemu listu u kojem će izjaviti kako sam ga ovo pitao. Ponaša se poput čovjeka koji je izvan sebe. Govorim mu kako mi se čini kako nije u pitanju njegov stav prema poslanstvu, nego prema meni. Zaklapa mi slušalicu.

Nalazim se izmedju čekića i nakovnja. S jedne strane je skupina nesposobnih ljudi iz Ministarstva vanjskih poslova, čija je osnovna želja proputovati do Australie i New Zealanda, a to bi htjeli umotati u nekakov protokol. Taj protokol pak nisu u stanju osmisliti, nego kad je Melbourne u pitanju sve su svalili na moja ledja. S druge strane je ovdašnja skupina mojih protivnika krije se iza ledja svećenika Vranješa.

I jednima i drugima je zajedničko to što ne shvaćaju moje mogućnosti kombinatorike. Ja uviek nadjem izlaz, premda moram priznati kako je situacija u kojoj se nalazim dosta složena, kako bi neki rekli.

 

 

Četvrtak, 16. kolovoza 2001.

Ibler mi šalje dopis u kojem traži definitivan program boravka poslanstva, jer to žurno traži DFAT. Dogovaram se s Pajićem za Vladosa, koji daje bezplatno piće. Sastavljam i šaljem program u Zagreb, a na znanje Ibleru.

Koharović me zove i potvrdjuje kako se slaže sa svim. Jedino ne bi želio ići kod Klarice popodne. Želi samo razgledanje grada. Pričam mu o razgovoru s Vranješom. Pričam to i Ibleru koji govori kako je Vranješ smeće, a to mu je to rekao Müller.

 

Petak, 17. kolovoza 2001.

Razčišćivam sa Saiseom koji nam konzulatu daje pedesetak dolara kredita zbog svojih pogrješaka.

Večera kod Klarice s Babićima.  Podupiru dolazak poslanstva.

 

Subota, 18. kolovoza 2001.

Pozvani smo na dvadesetu obljetnicu Hajduk Chelsea u Springvale.

Nakon što nas nitko ne dočekuje, jedan čovjek nas smješta za prazan stol. 

Veliki transparent Chelsea Hajduk. 

Nakon nekoga vriemena bezzubi Englez sjeda za naš stol i pije pivo koje je donio sa sobom. Oslovljavam ga. Govori mi kako Hajduk u nazivu ništa ne znači jer je hrvatsko nazivlje zabranjeno.

Dolazi Jack Skoblar za susjedni stol. Javlja nam se i donosi Coca colu. Za naš stol sjeda englezki bračni par i započinju pričati s bezzubim bez pokušaja javljanja nama.

Prolazi ura vriemena. Ustajemo i odlazimo. Vratar nas bezuspješno pokušava zadržati.

 

Nedjelja, 19. kolovoza 2001.

Mariana u Pinesa pregledava oči i naručuje očale za čitanje.

Čistim bazen od goleme hrpe lišća.

Pripremam shemu pozivnica na Piculin govor i shemu pozivnica za forum.

 

Ponedjeljak, 20. kolovoza 2001.

Iz MVP su mi poslali izsječak iz Jutarnjega lista u kojemu Mate Bašić negativno piše o dolazku Picule i štiti Vranješa.

Uzkladjujem pozivnice s Melbourne University. Profesor Holmes pristaje prirediti objed za članove poslanstva, a za ostale osigurati čaj, kavu i vodu. 

Mariana i ja počinjemo s računala dalekopisom slati pozivnice. Ostajemo u uredu do 9 ura uvečer šaljući pozivnice. Klaudijin popis udruga je pravi kupus.

 

Utorak, 21. kolovoza 2001.

Opet ostajemo do 9 uvečer. 

Julie Elkner s Melbourne University mi odkriva kako je privremeno zaposlena. 

Preuzima na sebe, pa onda meni prepušta pozivanje ministara. Pozivamo i šefove kabineta, šefove osoblja i t. d.

 

Srieda, 22. kolovoza 2001.

Ibler mi javlja kako Crkvenac i njegov dio poslanstva -  ne dolaze. Šaljem odgovarajuće izvješće u Victorian protocol i pokušavam učiniti isto na Melbourne University. Medjutim broj koji je na pozivnicama ne odgovara. Pokušavam nazvati broj upita, ali nitko ne odgovara. Pokušavam preko centrale Sveučilišta, ali ni oni mi ne mogu pomoći. 

Zovem Paića koji odlazi tamo i po mojemu naputku nalazi dalekopis. Uztvrdjuje kako u uredjaju nema papira! Stavlja papir i spašava situaciju!

Profesor Holms me zove kasno popodne. Upozoravam ga a on se izpričava.

Opet ostajemo nakon radnoga vriemena. Oko 7 ura zove me Vukas i predstavlja mi se kao „desk officer“ za Australiu. Na ti me liepo pozdravlja i traži neka mu pošaljem izsječke iz Hrvatskoga vjesnika u kojemu na dvije stranice Mate Bašić opisuje  t.zv. neslaganje ovdašnjih Hrvata s dolazkom Picule i družtva. Na vi mu odgovaram kako s njim nemam što pričati dok mi se javno ne izpriča za uvriedu koju mi je nanio spominjanjem mojega imena u negativnomu kontextu u svojemu govoru čiju snimku Mičić distribuira naokolo. Najprije mi odgovara kako ne zna o čemu pričam, a zatim govori kako je sve to u nekakovomu kontextu, a on stoji iza svega. Govorim mu neka me prebaci na Koharovića, on pristaje, a zatim prekida vezu. 

Zovem Koharovića i Vesnu Kurelec, ali ih ne mogu dobiti. 

Zovem Nikolu Babića i opisujem mu ovaj dogodjaj, kako bih imao netkoga tko se sjeća.

 

Četvrtak, 23. kolovoza 2001.

Na dalekopisaču dobivam Cicvarićev “svi dobro došli” u Punchbowl Piculi. Ne piše odakle je stignulo. 

Modun dugo ćakula s Danicom Marušić, pa se prenemaže, a Marušićka je vodi u liečnika. 

Objed u Maxima. Predajem pladnje Bardiniju i Ozmenu. Kad u prigodnom govoru spominjem kako su naši ljudi nakon drugog svjetskog rata veslajući bježali preko Italije na zapad “izražavajući na taj način svoju sreću s jugo komunističkim režimom” nitko se ne smije ironiji. Kad kažem kako su veslali iz razloga što su željeli izbjeći buku, te stoga, a to nije manje bitno, što uglavnom nisu imali motora, grohotom se smiju.  

Ozmena ismijavam zbog Cadilaca koji je parkirao uz moj BMW, pa sam se mučio s parkiranjem.

Opet ostajemo do iza 9. Pokušavam dobiti Koharovića, ali opet bez uzpjeha.

 

Petak, 24. kolovoza 2001.

Ibler mi preko brzoglasa priča kako je jučer iz DFAT-a dobio informaciju kako Downer ne može primiti Piculu jer putuje na Fiji! Kad je javio to u Zagreb Picula je odustao od dolazka u Australiu! Zatim su on i Müller izmolili Downera neka primi Piculu dan kasnije na nekomu objedu u Adelaideu! Zbog toga cielo poslanstvo iz Canberre ujutro rano putuje u Adelaide, a onda predvečer leti u Sydney. U Sydneyu odtpada sve osim Punchbowla. Melbourne ostaje s istim razporedom.

Mariana mi iz novina vadi brojeve dalekopisa iz reklama. Pozivamo tako i jednoga pogrebnika.

Na kraju dana od Julie Elkner dobivam izvješće kako je dolazak na seminar prihvatilo do sad 39 pozvanih.

Deseta obljetnica Ukrajine. Predsjednik multikulturnoga povjerenstva Romaniw priča bez kraja i konca. Prestao mu je mandat pa postaje tvrdim ukrajinskim nacionalistom nadajući se mjestu počastnoga konzula.

Novi počastni konzul Slovačke, Vojtech Michael Marchus pjeva i Australsku i Ukrajinsku himnu. Inače je znanstvenik freelancer. U Australiji je 30 godina, a vrlo slabo govori englezki. Sav je zbunjen i ponosan.

Jozo Pavlović mi govori kako nije primio poziv koji sam mu poslao u njegov ured. Kad mu pronalazim kako je to bilo 21. kolovoza u 19 i 30, on uztvrdjuje kako je pozive svim povjerenicima neki Grk poslagao na svoj stol i na tome je sve završilo.  Kažem mu kako je to upadaj. Slaže se ali je bojažljiv to razčišćivati. 

Ponedjeljak, 27. kolovoza 2001.

U Hrvatskomu vjesniku odkrivam napadaj Marjana Bošnjaka na mene. Rabim prigodu što me nije izravno imenovao, pa se njegov napadaj može odnositi i na Modun i na Novaković. Stoga i Modun i Novaković podpisuju prosvjed zajedno sa mnom. 

Još jedna pobjeda moje logike. Nisu smjele odbiti, jer bih pismo napisao sam i ostavio bi ih sumnjivima.

 

Utorak, 28. kolovoza 2001

Javljaju se još mnogi koji žele doći u subotu. Pišem program.

Sa Šopom pokušavam postići neki dogovor, ali je on uglavnom neuhvatljiv. 

Mariana i ja svaki dan ostajemo do kasno uvečer u uredu.

 

Srieda, 29. kolovoza 2001.

Još jedan dan pun nazivanja, dogovaranja, odgovaranja, plaćanja računa, još jedan dan kad dolazimo doma u 11 uvečer.

 

Četvrtak, 30. kolovoza 2001.

Sad se Novakovićka razboljela kako bi izbjegla raditi. Govorim joj neka se slobodno odmori do ponedjeljka. Siguran sam kako će sutra ozdraviti kako bi u subotu mogla vidjeti Piculu i rovariti protiv mene zajedno s Modun.

To su nevjerojatno zle žene. Ništa im ne činim nažao, ali one čine sve kako bi mi naškodile. Novaković otvorenije a Modun prikrivenije.

Nakon još jednog dana grozničavog rada, odlazimo uvečer kod Klarice pa ja i on igramo tenis. 

U MVP tajnici šaljem s dalekopisačem zamolbu za poslovni razred zrakoplova. Izvjestna Novosel me zove brzoglasom i ustmeno odbija moju zamolbu..

Picula i družtvo su danas preko Sydneya stignuli u Canberru. Cicvarić mi govori kako ih je iz Pertha došao dočekati Volarević plativši na taj način 1500 AUD za minutu vidjenja s ministrom. Inače je HDZ-ovac.

Zove me Koharović i pita je li sve u redu. Odgovaram mu potvrdno i završavamo razgovor.

 

Petak, 31. kolovoza 2001.

Šop preuzima program i karte za stol napraviti u boji. Bojim se kako ne će stići. Odlazimo kod Vlada i uvjeravamo se koliko je tiesno tamo sutra za večeru.

Šaljem dalekopis u zračnu luku radi VIP postupka.

Dogovaram se s redarstvom, victoriskim protokolom i profesorom Holmesom.