Subota, 1. rujna 2001.
Pred izlazom Picule i društva iz zrakoplova, javljaju mi kako
se limo kojim je došao Šop ne može otvoriti. Kažem to Piculi prigodom pozdrava,
a on mi naduto odgovara kako ga se to ne tiče.
Ukrcavam Piculu u moj samovoz, a ostale razporedjujem Novakovićki i
Modun, koje stoje i uživaju u mojoj nevolji, te Paiću i Rosu. Dok se vozimo
prema Hyattu Šop mi javlja kako se limo otvorio.
Picula prigovara kako je Bruce Mindenghall, koji je „parliamentary
secretary to premier“ nekakav administrativac te kako mu on ne može biti
domaćin. Odgovaram mu kako sam program najavio prije deset dana i kako je to
trebao tada reći.
Odvratno je nadut. Inzistira neka se na prvom sjedalu vozi
njegov tjelohranitelj Kajić. Mariana sjedi straga s njim umjesto Iblera kojega
sam spriečio u njegovom naguravanju uz Piculu. Ostavljamo ih u Hyatu i čekamo.
Picula je prema meni krajnje
mrzovoljan. Takovi su i njegov šef kabineta Zoran Bošnjak i
glasnogovornik Goran Rotim. Koharović je pristojniji, a Vidošević je sa svojim ženskim
družtvom - prihvatljiv.
U Melbourne dvorani dočekuje nas Mindenhall i Judy Maddigan,
te nekolicina gosti, medju njima De Lemos, te Babići, Klarice, Filipi,
Pavlović, Šop i t. d. Picula je krajnje neljubazan.
U jednomu trenutku odlučuje otići. Traži od mene neka kružim
samovozom kroz kišni Melbourne jer je prerano za dolazak u Melbourne University.
Traži neka promienim naslov njegova predavanja iz najavljenog “ Pozicija
Hrvatske u Jugoistočnoj Europi i značaj Euro atlantskih integracija” u “ Nezavisna
Hrvatska u novoj Europi”, što lako sredjujem s profesorom Holmesom koji nas
dočekuje.
Picula ne pristaje na Rotima kao voditelja Hrvatskoga
foruma, nego traži neka voditelj budem ja. Boji se incidenta.
Drži predavanje na razini osnovne škole. Pokušavajući
objasniti davanje hrvatskog mora Slovencima crta flomasterom po zidu umjesto po
ploči. Zaustavljam ga, premda ne na vrieme. Sveučilište će morati pituravati
zid.
Vidošević u svojemu nastupu kao uzrok naših nevolja navodi
miliarde dolara štete, a Picula nakon njega to odbacuje kao nebitno i govori o pogrješkama
prošle vlasti. Jedino Šljivo od nazočnih govori o komunističkoj baštini sadanje
vlasti kroz HDZ. Ostali su oduševljeni i pljeskaju Piculi.
Nakon Foruma Picula daje intervjue Jaman i Rašiću. Nezadovoljan je s objedom koji se stastoji od dvokriška, voća i vina. Zatim traži neka ga odvezem u hotel na spavanje. Ostali se povode s njegovim primjerom, pa odpada razgledanje grada. Vidoševića Roso vodi u dom Ante Pavelić.
Na večeri
u Vlada razporedjujem Piculi staru Filipi i Šop za isti stol Ugurao se tu i
Bob Searcombe.
S Babićima i Klaricama Mariana i ja smo u suprotnom kraju
dvorane. Namjerno ne držim zdravice. Picula se ni jednom riječju ne zahvaljuje
svojim domaćinima i ne odgovara na Šopovu zdravicu.
Vozim ga i i ostavljam u hotelu u 9 ura navečer bez i jedne riječi. Sjedimo nakon toga neko vrieme s Klaricama i Babićima u baru u Hyattu.
Nedjelja, 2. rujna
2001.
Vidošević je zakasnio ustati, pa kasnimo s odlazkom u zračnu luku, što na neki način Picula opet stavlja meni na teret.
U zračnoj luki Pipunić ne stiže na vrieme s kombiem s prtljagom, a Modun s Koharovićom i Novaković s Rotimom takodjer kasne. Obje se drže poput osoba koje rade negdje drugdje, pa se čini kako samo ja i Mariana radimo u konzulatu. Mariana pita Novakovićku je li vidjela kombi a ona joj nepristojno odgovara kako nema pojma o kakovom kombiu se radi!
Picula opet meni prigovara, pa Mariana pred svima diže na njega glas. On se povlači. Mariana je reagirala na pravi način. Ponosan sam na nju. Bolje je što je reagirala ona nego ja.
Pipunić ipak stiže na vrieme.
Vodim Piculu prije ostalih u lounge. Ne progovaramo ni riječi. Kad su ostali stignuli, Picula inzistira na ulazku u zrakoplov prije vriemena, vjerojatno kako bi se udaljio od mene. Meni je to još draže nego njemu.
Mariana
i ja se sa svima pozdravljamo na kraju tunela pred samim vratima zrakoplova.
Odlazimo doma. Mariana sad preuzima ulogu “prigovarača“, pa
nalazim izlaz u ginu i postelji.
Ponedjeljak, 3. rujna
2001.
Nova podlost Bošnjaka u Hrvatskomu vjesniku. Očekivano Modun i Novaković odbijaju podpisati moj novi prosvjed. Podpisujem ga sam.
Večeramo kod Klarica, kojima razvidno popravljamo razpoloženje, kad im govorimo kako očekujemo svoj skori odlazak.
Utorak, 4. rujna
2001.
Završavamo banku i blagajnu.
Singapore Airlines nam ne daje rezervaciju na zrakoplovu Singapore
- Paris.
Srieda, 5. rujna
2001.
Prelazimo na rezervaciju Malaysia Airlines.
Četvrtak, 6. rujna 2001.
Kupujem biljet za Malaysia Airlines.
Petak, 7. rujna 2001.
Goran mijenja svijetla u konzulatu.
Večeramo kod Klarice. Babići su tamo ranije igrali tenis,
ali nas nisu pozvali.
Kupujem telećak.
Subota, 8. rujna
2001.
Paić nas vozi u zračnu luku iz konzulata gdje ostavljamo BMW-a.
Exit row.
U Kuala Lumpuru opet „exit row“ do Pariza.