Srieda, 31. listopada 2001.
Nalazim kako je jedna brzoglasna linija od 1995. plaćana bez
ikakove nuždnosti. Dakle cca 400 AUD godišnje ili sveukupno preko 3000 AUD je jednostavno
bačeno! Odkazujem i tu i još jednu liniju. Dosta nam je 3 linije na centrali.
Plus imamo dva mobitela, te linije za dalekopis i Medjumrježje. I dalje je
previše.
Na današnji dan 1991. je konvoj Libertas došao u Dubrovnik. U debeloj knjigi Kronologija rata na stranici 108 piše kako su sudionici konvoja
obilazili 60.000 gradjana pod kišom granata! Na stranici 110 pod “studeni
4" piše “Dubrovnik pod neprestanom vatrom sa šest ratnih brodova
stacioniranih u dubrovačkoj luci”! Pravilniji naslov ove knjige bio bi „Kronologija laži“
Četvrtak, 1. studenoga
2001.
Svi Sveti. Ne radi se. Do postelje u sobi nalazim velikog
debelog guštera sličnog krokodilu. Dugačak je oko 40 cm. Bježi pod postelju a
zatim se zavlači iza noćnoga ormarića. Tjeram ga na balkon i guram preko
ograde.
Petak, 2. studenoga
2001.
Klaudia dolazi na posao. Dogovaramo pola radnog vriemena za
pola plaće. Ne izgleda zadovoljna ali pristaje. Modun joj je prošli mjesec
platila pola plaće za knjiženje koje je trajalo najviše dva dana po pola radnoga vriemena.
Zove me grčki generalni konzul Dimitris Anninos i pita
dolazim li na nogometnu utakmicu South Melbourne i Melbourne Knights koja se
igra na zatvorenomu Collonial stadionu. Čudi se kad mu kažem kako nisam pozvan.
Zovem Babića, a on zove Hržića, koji me poziva na večeru i utakmicu.
Prva nogometna
utakmica u zatvorenom prostoru u Australiji - pobjeda hrvatskog kluba.
Nedjelja, 4. studenoga
2001.
Šaljem Kršiniću e mailom razloge zbog kojih me može
nominirati za nagradu grada Dubrovnika.
Ponedjeljak, 5. studenoga
2001.
U subotnjem Hrvatskom vjesniku Vranješ kaže kako sam ga zvao
i pitao je li on za Piculu ili ne. Preskače činjenicu kako sam se tada bio dogovorio
s Melbourne Knightsima. Uglavnom opet napadaj na mene uz neutralni spomen Ane Modun.
Priam
kod guvernera uoči Melbourne cupa.
Srieda, 7. studenoga
2001.
Pajić mi dolazi sa Skoblarovim mehaničarom koji pali
Peugeota i mienja zadnju gumu koja je izdušila.
Četvrtak, 8. 11 2001
Čitam u Nacionalu izvješće
iz dnevnika HRT od 1. ovoga mjeseca:
Dok
u novinama lijepo piše da Šime Lučin danas otvara spise jugoslavenske tajne
policije (Udbe), na tv se nešto petlja da ih je on predao direktoru državnog
arhiva Josipu Kolanoviću, a ovaj opet izjavljuje da se ti spisi ne smiju
kopirati i da će nakon što ih pogleda gradjanin kojega se oni tiču biti
uništeni. Udba nam je namrla 38 tisuća dosjea, a Tudmanov SZUP pratio je i
prisluškivao samo 650 ljudi, medu njima 120 novinara, a od političara nikoga.
Ministar Lučin mudro u kameru zaključuje da je velika većina dosijea uništena.
Istraživanja na sveučilištima - irski
primjer.
Subota, 10. studenoga
2001.
Lukas Lozo mi stavlja Office 2000 na računalo. Müller mi se
javlja u 5 popodne kako je doputovao na večeru Credit Uniona u Sunshine.
Tamo je otišla Modun.
Klarice dolaze po mene i vode me na večeru u Geelong kod Deša.
Tamo su Tabaki, Babići, Demi i kumovi i naravno Deše. Liepa večera koju
prekidamo gledajući brojenje rezultata izbora u kojima opet pobjedjuje Howard.
Ovdje nema predizborne šutnje, a svako mjesto koje je sigurno odmah se pribraja
na zaslonu.
Nedjelja, 11. studenoga
2001.
Kiša neprestano pada.
Odlazim kod Pajića na
objed u Reservoir. Kuća je jako
skromna. Pripada njegovoj ženi Mariji. Pajić tvrdi kako ima kuću pored Hiltona i kako je kupio jednu kuću na
moru.
Za vrieme posvećenja crkve u Sunshineu u slijedeću subotu namjerava
prodati 200 slika po 300 dolara. Dakle zaraditi 60.000 AUD.
Gledamo zajedno na dalekovidnici prijateljsku utakmicu izmedju
Australie i Francuske.
Po povratku doma šaljem nekoliko e-mailova obitelji. Dobivam
od Antuna fileove koji mi nedostaju, pa na taj način kompletiram pismohranu.
Ponedjeljak, 12. studenoga
2001.
Mariana me zove po njezinu vremenu u 5 i pol ujutro i žali mi
se. Željela bi doći ovamo.