Nedjelja, 21. listopada 2001.
Pokvario mi se disc na računalu, pa sam bio prestao pisati
dnevnik. Pokušat ću se prisjetiti nekih stvari koje su se dogodile u
medjuvriemenu i to zapisati u rokovnik, a zatim na taj način kratko nastaviti
zapisivati. Čim uzpiem popraviti disc, to ću prepisati u računalo. Inače bi mi
ovaj dio života podpuno pao u zaborav.
Zbog unesrećene desne ruke pisati rukopisom mi je izuzetno
težko, ali se s vriemenom desna ruka popravila i u tomu smislu.
Kroz ovih proteknulih petnaestak dana sigurno se dogodilo dosta
više od ovoga što ću zapisati, ali iz pamćenja se dogodjaji vrlo brzo
brišu. Jedan od razloga je i u tomu što sam
se kroz godine zapisujući oslobodio tereta nuždnosti pamćenja. Zato ću zapisati
ipak barem ovo čega se mogu sjetiti, danas na zadnji dan mojega dopusta u
Dubrovniku. Mogao bih po pamćenju zapisivati i nakon povratka u Melbourne, ali
bi ti zapisi vjerojatno bili još siromašniji nego dok sam još u Dubrovniku.
Do kraja dopusta kojega sam proveo u Dubrovniku nisam se
sastao ni s kim iz MVP-a
Tajničtvo mi nije htjelo platiti putne troškove, pa sam preko Zebića odkazao posjet Mesiću.
Vesna Kurelec je dolazila u Dubrovnik, ali mi se nije javila. Dolazio je i Picula.
Teo Milković nije održao obećanje, pa se Antun morao ponovno
upisati u prvu godinu. Morao je pri tom dodati još 2 izpita, pa ih sad mora
položiti još 4. Počeo je ozbiljnije trčati po fakultetu i vjeruje kako će dati
ova 4 izpita i uzpjeti se upisati u drugu godinu do veljače. Marko se dogovarao
s Obrvanom oko rada u Mediatoru.
Bili smo kod Macana na večeri, ali nismo razgovarali praktički
ni o čemu.
Bio sam s Miloglavom, Popovićem i Mrkušićem na večeri,
takodjer bezsadržajnoj.
Sastao sam se s Kisićem. Predlaže mi neka budem savjetnik
Šuici.
Šuica je uz pomoć Obuljena, koji je s jednim glasom dobio za
sebe mjesto predsjednika gradskog vijeća, postala gradonačelnica.
Danas smo Mariana i ja susreli Šuicu kod svetoga Vlaha nakon mise. Sjeli smo kod Snacka. Mariana je predložila Šuici neka me nominira za nagradu grada Dubrovnika. Šuica je to prihvatila, čini se izkreno.
Kad smo se vratili doma pohvalio sam Marianu zbog toga čina. Morala sam to učiniti ja, kad to nije učinio nitko od tvojih tako zvanih prijatelja, uključujući i Šuicu. A toliko si dobra napravio svima njima, odvratila mi je Mariana.
Ponedjeljak, 22.
listopada 2001.
Zrakoplov Malayisia
Airlines preko Amsterdama nije bio podpuno
pun. Osigurao sam si prazno mjesto pored sebe pa sam lakše putovao.
Mariana je ostala u Dubrovniku.
Četvrtak, 25.
listopada 2001.
Ovdje mi je Lukas Lozo promienio disc pa sam sad na 20 GB!
Pokušava prepisati podatke s pokvarenoga disca, ali mu ne ide. Ana Modun je
platila Saiseu bez gledanja 750 umjesto 200 AUD. Teretili su nas s 3 AUD po
minuti za Hrvatsku umjesto 50 centi. Odobrili su nas. Isto sam postignuo i za
brzoglas u Doncasteru.
Modun se već počela predstavljati kao šefica i za neke je
iznenadjenje što sam se opet pojavio.
Završni godišnji radni objed konzularnog
zbora Victorie
Uvečer sam bio na nacionalnomu
danu Češke.
Petak 26. listopada
2001.
Subota, 27. listopada
2001.
Spavam do dvije ure popodne. Tek sad me je uhvatio jet lag.
Odlazim do Lukasa i s njim provodim vrieme uzalud čekajući
na oporavak disca.
Nedjelja, 28. listopada
2001.
Opet sam kod Lukasa. Jedemo pizzu.
Uvečer utakmica u Sunshineu. Melbourne Knights gube od
Brisbanea 0:2.
Sjedim pored Dumančića,. U poluvriemenu vidim Joza Pavlovića,
Babića i Filipija. Babići me razvidno izbjegavaju u javnosti.
Ponedjeljak, 29. listopada
2001.
Večera kod Babića odnosno Rosa. Pokazujem im prospekte
kupovine hotela. Ros je više zainteresiran.
Inače svaki dan pada kiša desetak puta. Ništa od tenisa.
Utorak, 30. listopada
2001.
Pišem i šaljem izvješća.
Marko je počeo raditi u Mediatora,
u samoposlugi u Marini. Samo 2500 kuna za 6 radnih dana. Barem će vidjeti što
to znači živjeti od svojega rada.
S Pajićem idem na objed kod Vlada. Vlado mi daje ime
nekakovoga ortopeda i napada i mene zbog pljačke u privatizaciji! U razgovoru
uopće ne prihvaća činjenicu kako je Hrvatska stradala od napadaja JNA. Ipak je
on Jugoslaven.
Pajić mi pokazuje ugovor izmedju svećenika Vranješa i
Charlesa Bilicha po kojem Vranješ od Bilića kupuje apartman u Opatiji za 300.000
AUD! Pajić mi govori kako je Vranješ kupio kuću u Zagrebu, a Križanac u Betini
i kako je on ovo ljeto vidio Križanca kako se s nekoliko ženskih kupa u Betini
gol!