Utorak, 2. listopada 2001.
Niz riječi vraćaju jugoslavenski jezik u svim medijima. Ja
pak u svojemu slovaru rabim čisto hrvatske rieči, što kod dosta ljudi izaziva
vidljivo iznenadjenje i osupnutost. Najveća “bomba“ je rieč “samovoz“.
Četvrtak 4. listopada
2001.
Teo Milković mi obećaje kako će stanovitoj profesurici
Mirošević zapoviediti neka za Antuna organizira vježbe iz Mjerenja u
elektrotehnici i tako se nadam spasiti Antunu fakultetsku godinu.
U hotelskoj tvrdki Maestral
razgovaram s Davorom Miloglavom i s upraviteljom Zrinkom Kamberom o stanju
prodaje njihovih hotela. Palace je
već bio prodan, ali se to izgleda poništava. Može ga se kupiti za odprilike 7,5
milijuna DEM, a zatim treba u njega uložiti još 25 milijuna DEM i preuzeti 60
radnika, kad se hotel otvori.
20.000 m2 zemljišta na kojem je izgradjeno 30.000 m2 gradjevine.
Statički je podpuno u redu. 330 soba i 10 apartmana. Blagovaona za 860 ljudi.
Netko spretan će tu sjajno proći.
Privatizaciju jednostavno treba odmah zaustaviti. Ljudi koji
to vode nepouzdane su neznalice, premda su neki poput Kambera i Miloglava
dobronamjerni i pošteni, ali na žalost oni čini se u svezi privatizacije naših hotela ne donose
bitne odluke. Te odluke se donose daleko od Dubrovnika.
Odbijam Marini Zec Miović interview za Dubrovačku Republiku.
Petak, 5. listopada
2001.
Marko u Zagrebu kod Čuljka dobiva produženje diplomatskih
viza u našim putovnicama za godinu dana.
Svaki dan se kupamo u Lapadu.
Mlada reprezentacija Hrvatske pobjedjuje Belgiju 1:0. Mladi
izgraju izvrstno. Naš je nogomet i dalje jako vriedan. Neki dan je Varteks
eliminirao Aston Villu iz cupa UEFA.