Četvrtak, 13.prosinca
2001
Antun me zove uvečer i upozorava kako je danas u Slobodnoj Dalmaciji izišao na vidjelo Langov
pokušaj izdaje Dubrovnika, a koji je objevljen u knjizg Gals iz Dubrovnika.
Lang sad to pokušava retuširati u svojoj novoj knjigi. Medjutim od svega mi je
najzanimljviji popis podpisnika izdaje. Na njemu su i Obuljen i Biurić i Butjer
i t. d. Za Vlahušića koji je sad postao ministar zdravstva znao sam kako je bio
uz Langa. Sad to njega najviše boli. Nevjerojatno je kako se ni jedna hrvatska
novina do danas nije pozabavila s tim slučajem. Jednostavno na listi izdajnika
su bili i lijevi i desni, i Tudjmanovi i Račanovi prijatelji. Pokušat ću u
nastavku ukratko preslikati današnji sastavak:
DOKUMENT IZ DAVNE
1991. GODINE DOVODI U PITANJE DANAŠNJI DIGNITET NJEGOVIH POTPISNIKA
"PROGLAS
IZDAJE" DUBROVNIKA
Novi ministar
zdravstva Andro Vlahušić mogao bi se naći u neprilikama ako se pokaže točnim da
je koautor dokumenta kojim se "zaraćene vojske" pozivaju da prekinu
razaranje, cime su četnici i JNA izjednačeni s hrvatskim braniteljima
Piše Sandi
VIDULIĆ
Kako je
Slobodan Lang u svojoj knjizi "Dnevnik Libertas, dubrovački ratni
zapisi" retuširao poviest, navodeći da je poziv za prekid razaranja bio upućen
JNA, a ne "zaraćenim stranama"
Još se nije
ohladila afera s Baxterom koja je prodrmala domaće zdravstvo do mjere da je
ministrica prof. dr. Ana Stavljenić-Rukavina morala podnijeti ostavku, a već se
javlja nova afera u vezi s novoimenovanim ministrom zdravstva dr. Androm
Vlahušićem koji nije niti stigao ugrijati ministarsku fotelju, a lako bi mu se
moglo dogoditi da ubrzo krene inicijativa za njegovom ostavkom, osobito ako se
pokažu točni navodi koji ga optužuju da je bio jedan od koautora famoznog
"Prijedloga i molbe za prijekid ubijanja i razaranja Dubrovčana i
Dubrovnika" koju je potpisao Odbor za ljudska prava Crvenog križa
Dubrovnik, a koja je 13. studenog 1991. objavljena u "Glasu iz
Dubrovnika" br. 6. "Prijedlog" je naime zbog izjednačavanja JNA
i četnika s hrvatskim braniteljima, i zbog toga što se u njemu zahtijevalo
razoružavanje Dubrovnika i praktički nudilo ključeve od grada, ubrzo dobio
naziv "Proglas izdaje".
Nepotrebno ratovanje
U doba najgore
agresije na Dubrovnik Odbor za ljudska prava Crvenog križa Dubrovnik sročio je
"Prijedlog" u kojem stoji kako je "stanovništvo Dubrovnika
izloženo ekstremnoj patnji", da je u Gradu "sabijen veći broj ljudi
negoli je moguće održati i u vrieme mira, ekonomske aktivnosti i
otvorenosti", kako je "većina ljudi u šoku i nije u stanju smišljeno
i uopće organizirati vlastiti život". Tvrdi se nadalje da je
"Dubrovnik otvoreni grad kojem je ratovanje nepoznato, nerazumljivo i
nepotrebno, zbog toga on ne posjeduje vojnu tradiciju, vojnu infrastrukturu, ni
vojne objekte". Napominje se kako je Dubrovnik orijentiran na
"turizam, kulturu, znanost i umjetnost i ne posjeduje nikakvu
obranu", te da nema skloništa za svoje gradjane, a kamoli kad ima
"još i 30 posto izbjeglica". Dubrovnik se, po autorima, u stanju
"braniti kao i svako drugo veličanstveno djelo čovječanstva: Venecija,
crkva sv. Petra, Michelangelove skulpture, Vincijeva platna.. On može samo
izgoriti, nestati i ostati u sjecanju. Dubrovnik se nije čuvalo kao tvrdjavu
borbe, već ljepote, kulture, znanja i ljudskih prava".
Koje su
rješenje za izlazak Grada pod okupiranim Srdjem iz ratnog pakla ponudili autori
"Prijedloga" (koji je, kako se navodi u Glasu iz Dubrovnika koji ga
je odmah objavio, odaslan mnogim domaćim i svjetskim organizacijama i
utjecajnim ljudima)? "Rješenja" su ujedno i najsporniji dijelovi
"Prijedloga".
Rješenja za
Grad
A ona glase:
"Obraćamo
se zaraćenim vojskama da prekinu razaranje, zbog kojeg će i sami zažaliti, a
vjerojatno već i žale. Prekinite razarati Grad koji se ne može braniti i ljude
koji ne odlučuju. Zahtijevamo od zaraćenih strana da prekinu vatre na zatečenim
pozicijama.
- Predlažemo da
se odredi medjunarodna grupa kojoj će stanovništvo predati oružje i povjeriti
svoju daljnju sudbinu i život.
- Predlažemo da
se pod međunarodnom kontrolom povuku iz Dubrovnika sve naoružane i zaraćene
jedinice. Ako nisu u mogućnosti, predlažemo da se njihovo povlačenje provede uz
medjunarodnu pomoć, a ne samo kontrolu."
Sporni dio
Prijedloga je i rečenica: "U tom smislu posebno se obraćamo zaraćenim
stranama da dodju u Dubrovnik i to do najviše razine."
Dakako, stanje
Dubrovnika u studenom 1991. bilo je vrlo neizvjesno što se konačnog izhoda tiče.
No, ostaje činjenica da je "Prijedlog" dokument koji se mnogi što su
ga potpisali danas stide. Zastupajući demilitarizaciju Dubrovnika, izjednačujući
agresora i žrtvu i nudeći ključeve od Grada neimenovanom subjektu (vjerojatno medjunarodnoj
zajednici), "Prijedlog" je zapravo zastupao stavove bliske operaciji
"Dubrovačka Republika 1991.". A to su, podsjetimo, provodjenje
referenduma o autonomiji Dubrovnika, otvoreni i demilitarizirani grad koji bi
bio izvan područja Hrvatske.
Retuširanje istine
Zbog te
inicijative, osudjeni su u odsutnosti Aleksandar Apolonio i Ivo Lang, dvojica
bivših Dubrovčana koji od 1992. žive u Beogradu. Dodajmo da je
"Prijedlog" sročen tjedan dana prije Kouschnerove inicijative za
demilitarizacijom Dubrovnika.
Dok se u Haagu
sudi ili će biti podignute tužbe protiv Borisava Jovica, Branka Kostica, Veljka
Kadijevica, Blagoje Adžića, Aleksandra Vasiljevića, Božidara Vučurevića, Pavla
Strugara, Slobodana Miloševića, Miodraga Jokića, Milana Zeca i Vladimira Kovačevića,
što je najbolji dokaz kako je medjunarodna javnost prepoznala da je medu "zaraćenim
stranama" postojala razlika u odgovornosti i krivnji za razaranje Dubrovnika
i ubijanje civila, nije čudo ako autori "Prijedloga" danas žele da se
zaboravi njegov sadržaja. A, neki pri tom i falsificiraju. Tako dr. Slobodan
Lang, jedan od članova Obora za ljudska prava Crvenog križa Dubrovnik, u knjizi
"Dnevnik Libertas, dubrovački ratni zapisi" navodi popis članova
Odbora. Popis je ovjeren potpisom Stanke Kodelli, tadašnje tajnice OO Crvenog
križa Dubrovnik, i pečatom OO Crvenog križa Dubrovnik. Nije na odmet istaći ni
da se na čelu Odbora nalazi dr. Slobodan Lang, a da je jedan od članova dr.
Andro Vlahušić, novi ministar zdravstva RH.
U Langovoj
knjizi objavljen je tekst "Prijedloga" za koji bi se na prvi mah
moglo reci da je prepisan bez izmjena i dopuna. No, pažljivije čitanje otkriva
"sitne" razlike. Tako umjesto obraćanja "zaraćenim
stranama" u Langovoj preradi "Prijedloga" stoji:
"Obraćamo
se JNA da prekine razaranje, zbog kojeg će žaliti, a vjerojatno već i
žali."
"Zaraćene
strane", kao nezgodna sintagma, brišu se još na jednom mjestu, gdje se
ovaj termin zamjenjuje terminom okupatorska vojska, pa tako stoji:
"Zahtijevamo
od okupatorske vojske da prekine vatru na zatečenim pozicijama."
No da "čišćenje"
nije bilo idealno, svjedoci ostavljena rečenica:
"Predlažemo
da se pod medjunarodnom kontrolom povuku iz Dubrovnika sve naoružane
jedinice."
Doduše, i tu je
došlo do korekcija, jer u originalu stoji "sve naoružane i zaraćene
jedinice", što ipak nije isto. No završetak je isti: "Ključ Grada je
vaš, molimo život, molimo mir." Medjutim, apostrofiranjem jedne strane kao
agresora ipak je ublažen kontekst u kojem se nude ključevi Grada.
Rješenja za Grad
I vjerojatno bi
knjiga Tudjmanova savjetnika za humanitarna pitanja retuširala nezgodne mrlje
sa savjesti potpisnika "Prijedloga" za sva vremena da imenovanje Vlahušića
za ministra nije skinulo glazuru korekcija s dokumenta starog deset godina.
Strasti u Dubrovniku pobudila je kopija izvornog "Prijedloga" tiskana
u lokalnom tjedniku "Dubrovačka republika".
Prica koja je inače
u Dubrovniku godinama kolala kao trač preselila se na Internet, naime online razprava,
zasada rezervirana za uzak krug takve vrste hackera, krenula je kada su
dokumenti koje navodimo objavljeni na novootvorenom Internetu forumu IMOTAcaffe
gdje se navodi kako je Vlahušić jedini uz Langa priznao koautorstvo "Prijedloga",
dakako, ne i njegove izvorne verzije.
Sve u svemu, kompromitirajuću
varijantu "Prijedloga" objavljenu 1991. u "Glasu iz
Dubrovnika" nitko nije demantirao premda je već tada izazvala zgražanje Dubrovčana
i optužbe za izdaju Grada. Činjenica da se ime novog ministra vezuje uz takav
dokument, mogla bi lako biti povod za traženje nove ostavke na mjestu ministra
zdravstva. Dapače, ako se nedvojbeno utvrdi da je Vlahušić svojedobno potpisao
predaju svoga grada, tada je doista upitno može li takva osoba obnašati
funkciju ministra zdravstva, odnosno nije li HSLS mogao malo razmisliti koga
stavlja da brine o zdravlju nacije.
Odbor za ljudska prava
Ovo je prema
knjizi dr. Slobodana Langa "Dnevnik Libertas, dubrovački ratni
zapisi" popis članova Odbora za ljudska prava Crvenog križa Dubrovnik u vrieme
kad je sastavljen "Prijedlog". Valja napomenuti kako su redni brojevi
10. i 16. (izpred imena Kreše Milasa i dr. Jure Burica) u javno publiciranom
tekstu tog popisa prekriženi, a popisu su rukom dopisani članovi pod rednim
brojem 25. i 26. (Stjepo Butijer i Muzafer Brackovic), kao imena Salkan Heric i
Rastko Barbić
CRVENI KRIŽ
HRVATSKE
OPĆINSKA
ORGANIZACIJA CRVENOG KRIŽA
DUBROVNIK
ODBOR ZA
LJUDSKA PRAVA CRVENOG KRIŽA DUBROVNIK
Članovi:
1. dr. Slobodan
Lang
2. msgr.
Želimir Pulić
3. prof.
Alojzije Prosoli
4. dipl. ing.
Nikola Obuljen
5. dipl. iur.
Djuro Kolić
6. dipl. ing.
Branko Čulo
7. dipl. oec.
Danko Atijas
8. dipl. iur.
Antun Kisić
9. Ivan Simic
10. Krešo Milas
11. Ivan
Pavlekovic
I2. prof. Kathy
Wilkes
13. prof. Fedja
Šehović
14. Nikša
Nikolic
15. dipl. iur.
Berta Dragicevic
16. dr. Jure
Buric
17. maestro
Ðelo Jusic, Salkan Heric
18. prof.
Miljenko Jelača
19. prof.
Milorad Vukanovic, Rastko Barbić
20. Stanka
Kodelli
21. Ružica Glavić
22. Berislav Bačić
23. dr. Andro Vlahušić
24. Maja Ivaniš
25. Stjepo
Butijer
26. Muzafer
Brackovic
Dobar sastavak i nevjerojatna lista. Hoće li se i ovo
zataškati. Prognoziram kako hoće. Inače bi se mogla sniežna gruda zakotrljati i
konačno zbrisati puno tih „velikih“ ljudi i „velikih“ junaka na svim razinama.
Zaustavit će se ovo posve sigurno. A ja ću i dalje ostati ključarem istine koja
će težko ikad izići na vidjelo.
Petak, 14. prosinca
2001.
Šaljem medijima Božićnu čestitku. Tiskam i šaljem čestitke.
Subota, 15. prosinca
2001.
Crkvenac traži neka se od nove godine ciene u Hrvatskoj
ističu i u kunama i u eurima, kako “bi strancima bilo lakše”. Kako će trgovci
prilagodjivati ciene promjeni tečaja svakoga dana. Ili Crkvenac pak misli fixno
odrediti tečaj kune prema euru, što bi značilo kako se u stvari kuna ukida.
Koliko je tu želje za ukidanjem svega onoga što je baš hrvatsko.
Kuna nekima i dalje strašno bode oči. Kad bi se zvala dinar vjerojatno
je nitko ne bi dirao. Ovako idemo skupa prema euru i Europskoj Zajednici.
Ministra vanjskih poslova Jugoslavie Svilanovića u Zagrebu
dočekuju kao kralja, i Mesić i Račan i Tomčić i Picula. Što će nam onda ministar
vanjskih poslova, kad se s njegovim poslom moraju baviti i predsjednici
republike, sabora i vlade.
Svilanović izjavljuje kako mu je „žao što se sve ono prije
dogodilo“ i kako su za sve krivi političari. Pa zar on nije političar, a
njegovi domaćini nisu političari.
Po cielomu Melbourneu tražim električara koji bi bi spojio
dvije žice na utičnici za modem. Posao od dvije minute, ali ga nema tko obaviti.
Svi se samo bave s trgovinom.
Nedjelja, 16. prosinca
2001.
Antun mi šalje referencu na nastavak odkrića izdaje u Slobodnoj Dalmaciji.
Lang stoji iza svog podpisa, ali se pravda kako su mu ubili
obitelj u Jasenovcu i kako je uštedio u Mokošici 600.000 DEM.
Vlahušić priznaje svoj podpis ali se pita što ga ne pitaju o
sadašnjim problemima zdravstva. Obuljen tvrdi kako to nije podpisao i kako mu
je mučno od svega, te kako je dan nakon potpisa putovao sa Slaviom na pregovore
u Zeleniku. Dakle sjeća se i zna kad je bilo potpisivanje! A kod mene je
inzistirao neka u Zeleniku s njim ide Lang!
Burić govori kako to ne bi ni pročitao a kamoli podpisao, a
zatim govori kako je večer nakon podpisa u gradskoj viećnici otišao u Zagreb i
Tudjmanu rekao kako su Dubrovčani “nezadovoljni lokalnim vodstvom”. A kako zna
kad i gdje je to potpisano? Ja na primjer nisam o tomu imao pojma. Dakle opet
se izdao.
Zar Lang i njegova skupina svojim proglasom nisu pokušali
govoriti u ime Dubrovčana i zar nisu svrstavanjem branitelja odnosno legalne
vlasti zajedno s agresorom (suprotstavljene strane) jasno obtužili lokalnu
vlast. Uostalom Burić je pobjegnuvši otišao ravno Langovu šefu Graniću. Burić
je inače u Dubrovniku zajedno s Langom psovao Tudjmana.
Uz Obuljena se spominje kako je bio dubrovački ratni
pregovarač, ali se nikad ne spominje u čije je ime pregovarao. Sad je konačno
došlo vrieme neka to počne isticati, jer mu je to jedina mogućnost izdvajanja
od izdajnika.
Burić se kiti s naslovom povjerenika i koordinatora za Južnu
Dalmaciju. Dakle i po tomu naslovu pripadao je lokalnomu vodstvu. Išao se Tudjmanu
tužiti dakle sam na sebe. Neka reče što je pod tim svojim naslovom radio i
uradio. Ako je bio tako visoko pozicioniran, nije li svojim totalnim neradom,
te biegom u najteže doba zaslužio naziv najvećeg izdajnika od svih. Slijedi
preslik orječja iz Slobodne Dalmacije:
SLOBODNA
DALMACIJA, PETAK 14. prosinca 2001. - teme dana PETAK 14.
prosinca 2001. "PROGLAS
IZDAJE" DUBROVNIKA (2) ZATRAŽILI
SMO IZJAVE OD SUDIONIKA SUDBONOSNIH DOGADJAJA
IZ PROSINCA 1991. LANG: KRIV SAM ŠTO IMAM "KRIVU" BABU Ovo nije prvi napad na mene. Javnosti su već
poznate optužbe na moj račun zbog židovskog
podrijetla. A nitko ne govori da je samo u
Mokošici ušte̵djeno 600 milijuna DEM jer ljudi nisu napuštali svoje domove - kaže Slobodan Lang
Piše:
Marina KARLOVIĆ-SABOLIĆ
Jesu
li ratne 1991. godine i dr. Slobodan Lang i aktualni ministar zdravstva Andro Vlahušić pozivali "zaraćene
strane" da prekinu razaranje
Dubrovnika, pitanje je koje je, nakon što je "Slobodna Dalmacija" u srijedu objavila tekst
"Prijedloga i molbe za prekid
ubijanja i razaranja Dubrovčana i Dubrovnika", objavljen prije
deset godina u "Glasu" iz
Dubrovnika, ponovno uzburkalo dubrovačke
političke duhove.
Prljanje poviesti.
Sporni
dijelovi apela koji je 13. studenog 1991. potpisao Odbor za ljudska prava Crvenog križa Dubrovnik (čiji
je Lang tada bio predsjednik, a Vlahušić
član) odnose se na poziv "svim zaraćenim
stranama da prekinu razaranje zbog kojega će i sami zažaliti, a vjerojatno već i žale". U tekstu takodjer
stoji zahtjev "od zaraćenih strana
da prekinu vatre na zatečenim pozicijama .. te da se pod me̵djunarodnom kontrolom povuku iz
Dubrovnika sve naoružane i zaraćene
jedinice". Činjenica da se u dokumentu pozivaju zaraćene snage, a
ne agresorska JNA, da polože oružje,
deset godina poslije priskrbila mu je
epitet "proglasa izdaje".
O
tome je li doista 1991. želio predati Dubrovnik napadačima, stoji li i danas iza toga teksta, zašto se
Prijedlozi, objavljeni u njegovoj
knjizi "Dnevnik Libertas", razlikuju od originala i ima li ova teorija svoju prizemnu političku
pozadinu u unutarstranačkim sukobima u
HSLS-u, za "Slobodnu Dalmaciju" govori jedan od potpisnika Prijedloga, dr. Slobodan
Lang.
"Ključ
grada je vaš, molimo život, molimo mir" rečenica je iz Proglasa koji je 1991. godine objavio Odbor
za ljudska prava Crvenog križa
Dubrovnik. što je ona krila: apel humanitaraca, ili nešto drugo?
Odbor se u tim ratnim dubrovačkim danima okupio kako bi pokušao prekinuti agresiju na taj grad, i to mu je
bila jedina zadaća. Svi kasniji doga̵djaji,
stalni angažman Crvenog križa u okupiranoj
Mokošici i Cavtatu, posjećivanje ratnih zarobljenika, pa i trijumfalna obrana Dubrovnika, pokazali su
da smo uspjeli u našim namjerama.
Mislim da je danas besmisleno prljati taj pozitivan rezultat.
U dubrovačkim se kuloarima on ipak prozvao "Proglasom izdaje".. To su besmislice. U tom je trenutku presudna
bila odluka o nenapuštanju grada ni po
koju cijenu. Ona zadire daleko u prošlost,
čak dotle da su pripadnici moje obitelji stradali u Jasenovcu zato što nisu željeli napustiti svoje domove. U
Dubrovniku smo upravo željeli
afirmirati to pravo na dom, i gotovo u potpunosti uspjeli. Za razliku od, primjerice, istočne
Slavonije, u Dubrovniku nije bilo
istjerivanja ljudi, nitko nije useljivao u tudje domove, imali smo
i sugra̵djane Crnogorce koji su ustajali
protiv velikosrbske agresije, reagiralo
se i na netolerantne izpade prema Srbima. Zar mislite da je slučajno što upravo u Dubrovniku nije
zabilježen nijedan slučaj povrede
ljudskih prava po nacionalnoj osnovi?
Tko
je uopće pisao tekst Prijedloga? izkreno,
sada se više toga ne mogu sjetiti. To je, uostalom, i svejedno.
Je li to možda bio Andro Vlahušić, aktualni ministar zdravstva? Za njega se nadam da jest. Zar je ministar
zdravstva kriv što se zauzimao za život,
a ne smrt ljudi? Sve mi se čini da je sve ovo dio osobnog obračuna, možda i unutarstranačkih
sukoba, pri čemu se žrtvuju najveće vriednosti
ovoga naroda. Vlahušić je očito nekome
kriv što je ministar, a ja što imam "krivu" babu! Ovo nije prvi napad na mene. Javnosti su već
poznate optužbe na moj račun zbog židovskog
podrijetla, sve do poznate priče o kradji
crkvenih slika. A nitko ne govori da je samo u Mokošici ušte̵djeno najmanje 600 milijuna maraka, jer ljudi,
pogotovo žene i djeca, nisu napuštali
svoje domove. To je bila najbolja obrana od uništavanja.
Zašto se onda u
dokumentu govori o potrebi povlačenja "zaraćenih snaga", a ne agresora, JNA?
A
zašto je Hrvatska potpisala sporazum kojim se trećina njezina teritorija predaje na upravljanje i nadležnost
me̵djunarodnih mirovnih strana?
Zašto ste onda taj
sporni termin mijenjali u svojoj knjizi "Dnevnik Libertas: dubrovački ratni
zapisi"?
Nemam
nikakvih saznanja o tome da je tekst mijenjan. Izpred sebe nemam svoju knjigu, ali imam originalni
tekst Proglasa objavljen u
"Glasu" iz Dubrovnika, stojim iza svake njegove riječi, i ne
stidim se što ljudi nisu ubijeni,
maltretirani ili istjerani, što fašistički
scenarij u Dubrovniku nije uspio.
Ekstremno desni tekst No, nešto
me drugo brine: zašto u vašim novinama, koje su odlučile dati važnost jednom ekstremno desnom tekstu
koji pokušava ovom narodu oduzeti
univerzalne vriednosti, nije sustavnije obilježena deseta obljetnica obrane Dubrovnika? U vrieme
Joška Kulušića "Slobodna" je
svakoga dana objavljivala dnevnik iz opkoljenoga Dubrovnika. Čini se da joj danas nije važan
ni Dubrovnik, ni dostojanstvo, ni
ubijeni Vukovarci, nego samo osobni obračuni.
Zar niste ovim
intervjuom dobili priliku da odgovorite na sve
napade?
Da,
ali što je s pričom o obrani Dubrovnika? Takve se teme danas u većini medija, pa i u vašim novinama, nalaze
na potpunoj margini
Dr.
ANDRO Vlahušić NIJE PROČITAO "OČITO
NARUČENI" ČLANAK Ne sramim se prošlosti Spreman sam uvijek i pred čitavom javnošću
govoriti o svom radu, koji dijelom
uključuje aktivnosti u Odboru za
ljudska prava u Dubrovniku. Nemam što skrivati
Piše:
Nataša ŠKARIČIĆ
Nisam
vidio tekst u "Slobodnoj Dalmaciji", ali mogu pretpostaviti o čemu se radi i bez nekog
detaljnijeg uvida reći da to ne smatram
svojom problemom rekao je ministar zdravstva dr. Andro Vlahušić,
dodajući da je u prvome redu
koncentriran na izjave direktora HZZO-a mr.
Zdravka Lončarca da će zdravstvo kolabirati do svibnja iduće godine. Drago mi je ako je "Slobodna"
objavila sve u vezi s dokumentom koji
je Odbor za ljudska prava Crvenog križa
Dubrovnika potpisao 1991., jer je to tema koja se razvlači godinama i o kojoj nitko nikada
nije otkrio toplu vodu. S druge strane,
pretpostavljam da se iz objavljenog
dokumenta jasno vidi s kojim sam ljudima
pored dr. Langa stajao u tom odboru, jer mi je to onda i danas predstavljalo izuzetnu čast. Zna se i
kako sam sve ove godine prolazio u
Dubrovniku i koliku sam potporu grada i
njegovih stanovnika uvijek imao. Ja sam, to
slobodno napišite, čovjek s prošlošću, za razliku od mnogih, i te se prošlosti ne sramim ù rekao
je Vlahušić. Na pitanje zašto se sporni
dokument u javnosti predstavlja kao
"proglas izdaje" Dubrovnika, ministar je odgovorio da je riječ o unutarstranačkom
problemu HSLS-a, no nije htio
komentirati hoće li njegova stranka o
toj temi razgovarati i dati svoje očitovanje na novinarske spekulacije da bi njihov ministar
zbog ovoga trebao biti smijenjen. Tako̵djer
nije htio komentirati ni otkud dolaze
stranački napadi na njega i njegovu
funkciju. Članak je očito naručen,
a od koga, to nije moj problem. Spreman
sam uvijek i pred čitavom javnošću govoriti o
svome radu, koji dijelom uključuje aktivnosti u Odboru za ljudska prava u Dubrovniku. Uvijek sam
radio pošteno i časno i nemam što
skrivati ù dodao je. Vlahušić je ponovio
da je ustroj sustava zdravstva koji je
u brojnim problemima njegov prvenstveni interes, te da bi bio "puno sretniji" da smo
ga nazvali zbog planova o ulaganju 50
milijuna kuna u razvoj KB-a Split.
DUBROVČANI
NIKOLA OBULJEN I dr. JURE BURIĆ ISTIČU
DA NEMAJU VEZE SA SPORNIM DOKUMENTOM
Dr. Burić: Nisam htio sudjelovati
u igrama Obuljen: Nikada nisam bio na
sjednici Odbora za ljudska prava Burić:
Čim sam čuo da se prave gluposti,
napustio sam općinsku vijećnicu. Desetak dana kasnije zatražio sam prijam kod predsjednika Tu̵djmana..
Piše: Gabrijela BIELIĆ
Bivši
dubrovački ratni pregovarač s agresorskom JNA
Nikola Obuljen i nekadašnji Vladin povjerenik za južni Jadran dr. Jure Burić u četvrtak su
zanijekali članstvo u Odboru za ljudska
prava Crvenog križa, tijela kojemu se
pripisuje autorstvo spornih "Prijedloga i molbi za prijekid ubijanja i razaranja Dubrovčana i
Dubrovnika" iz doba najžešćih
srbocrnogorskih granatiranja Grada u
studenome 1991. Obuljen i Burić odbacili su mogućnost bilo kakve povezanosti s kompromitirajućim
dokumentom koji poziva na
demilitarizaciju Dubrovnika pred
agresorom. Nikad nisam bio na sjednici
Odbora za ljudska prava, niti sam
vidio, a kamoli potpisao proglas takva
sadržaja. Dan nakon održavanja spornog sastanka ja sam, uostalom, na "Slaviji" putovao
pregovarati u Zeleniku - izjavio je
Obuljen i kazao kako je prvi put za doga̵djanja oko "Prijedloga" doznao iz knjige
dr. Slobodana Langa. U posljednje vrieme
javlja se sve više autora koji koriste
patnje Dubrovnika da bi nekome napakostili ili
naknadno stekli koji politički bod. Smatram da je u konkretnom slučaju napad usmjeren na
ministra Andra Vlahušića, koji se
spominje kao supotpisnik proglasa.
Zapravo mi je mučno od svega toga - rekao je Nikola Obuljen. Sličnih je razmišljanja dr. Jure
Burić, koji se, medjutim, prisjeća da
je bio prisutan na sastanku Odbora za ljudska
prava za najžešćih granatiranja
Dubrovnika početkom studenog 1991.
Sastanak je održan kako bi se narod pripremio na gubitak Grada. Čim sam čuo da se prave gluposti za
postupanje kad u Dubrovnik u̵dje
jugovojska s četnicima, napustio sam općinsku
vijećnicu jer nisam htio sudjelovati u tim
igrama. Desetak dana poslije, kao Vladin povjerenik i koordinator kriznih štabova Dalmacije, zatražio
sam prijam kod predsjednika Tu̵djmana i
izviestio ga o nezadovoljstvu Dubrovčana
lokalnim vodstvom, ali i odnosom države
prema Gradu, što je rezultiralo slanjem
trojice ministra na jug Hrvatske - rekao je dr. Burić. Dodao je kako dokument poput proglasa Odbora
osobno ne bi ni pročitao, a kamoli ga
potpisao. Uz napad na ministra Vlahušića,
čini se da se oživljavanjem ove epizode
ide na vječito podgrijavanje napetosti
oko toga je li Grad izdan ili ne - drži dr.
Jure Burić.
Ponedjeljak, 17. prosinca
2001.
Ministar Goranko Fižulić na najnevjerojatniji način laže u
svoju korist.
Preslik iz današnjega Večernjaka:
Možete li ponuditi neke
podatke kao dokaze o ovome što govorite?
-
Na primjer, Hrvatski zavod za zapošljavanje kaže da smo mi ipak otvorili tih
200 tisuća radnih mjesta. Ako se u medjuvremenu toliko radnih mjesta i
izgubilo, znaci da je došlo i do restrukturiranja gospodarstva
Dakle restrukturiranjem on zove dovodjenje poslušnih kadrova
i otpuštanje dotadašnjih. Isto tako u otvaranje radnih mjesta on vjerojatno
ubraja i zamjenu za umirovljenike, a vjerojatno i promjenu naziva radnih mjesta
u državnoj upravi, jer je došlo do nove sistematizacije i u stvari sva radna
mjesta u državnoj upravi su promijenila nazive.
Nastavak o izdaji Dubrovnika u Slobodnoj Dalmaciji:
SLOBODNA
DALMACIJA, PONEDJELJAK 17. prosinca 2001. - teme dana TKO STOJI IZA FAMOZNOG
RATNOG "PRIJEDLOGA ZA PRIJEKID UBIJANJA DUBROVNIKA"
Skrivanje
iza časnih imena
Nisu
li se autori "Prijedloga" pokrivali s imenima članova Odbora, od
kojih neki danas javno tvrde da nisu imali pojma o famoznom dokumentu? Nije li
tad u pitanju manipulacija imenima časnih ljudi?
Piše
Sandi VIDULIĆ
Koliko
je članova Odbora za ljudska prava Crvenog križa Dubrovnik potpisalo famozni
"Prijedlog i molbu za prijekid ubijanja Dubrovnika i Dubrovčana" koji
je 12. studenoga 1991. objavljen u Glasu iz Dubrovnika, a 1997. s
"nekim" korekcijama objavljen u knjizi Dnevnik Libertas, dubrovački
ratni zapisi dr. Slobodana Langa?
Činjenica
da se posljednjih dana javilo nekoliko istaknutih Dubrovčana koji javno odriču
bilo kakvo autorstvo s tim tekstom, pokazuje da, premda je
"Prijedlog" potpisan u ime Odbora za ljudska prava, dobar dio članova
Odbora nije bio (bar prema svojim sadašnjim tvrdnjama) upoznat s njegovim sadržajem.
Odbor
u kontekstu
Budući
da je "Prijedlog" već bio publiciran 1991. u "Glasu iz Dubrovnika"
i u ponešto izmijenjenoj verziji 1997. u Langovoj knjizi, da bi nekoliko dana
prije napisa u Slobodnoj o njemu pisala i "Dubrovačka republika", a
kako se članovi Odbora do sada, koliko je poznato, nisu javno ogra̵djivali od
sadržaja "Prijedloga", bilo je logično smatrati da Odbor stoji iza
njega. No, u tekstu "Proglas izdaje iz Dubrovnika" nije izričito tvr̵djeno
da su svi pobrojani članovi Odbora ujedno i potpisnici "Prijedloga".
Odricanje od udjela i podrške "Prijedlogu" od strane nekih uglednika
otvara pitanja tko ga je sročio, te zašto se autor ili autori nisu potpisali,
nego su dokument potpisali Odborom za ljudska prava Crvenog križa Dubrovnik.
Lang u svojoj knjizi dubrovačkih ratnih zapisa ne donosi faksimil
"Prijedloga", već je njegov sadržaj s izmjenama gdje se umjesto
"zaraćenih strana" proziva JNA prepisan u fontu u kojem je tiskana
knjiga, tako da taj prijepis nema snagu autentičnog dokumenta. Kako se to, čini
se, nije činilo dovoljno, Lang je uz prijepis "Prijedloga" dodao faksimilu
kopiju popisa članova Odbora za ljudska prava Crvenog križa Dubrovnik. Time je
popis članova Odbora stavljen u kontekst kojim se sugerira kako njegovi
pripadnici stoje iza "Prijedloga". Ova namjera postaje još jasnija
kad se pogleda jedan drugi dokument, koji smo naknadno dobili. Riječ je o pismu
koje je jedan od promotora Langove knjige dr. Andro Vlahušić ù koji je uz Langa
jedini do sada priznao podršku "Prijedlogu" ù poslao 12. veljače
1997. Županijskom vijeću HSLS-a. U tom pismu sadašnji ministar zdravstva tvrdi
kako je "teško oklevetan" na sjednicama gradskog i županijskog vijeća
u povodu njegove uloge u sadržaju "Prijedloga". Vlahušić tvrdi kako
se radi "o dokumentu Odbora za ljudska prava Crvenog križa koji je nastao
12. listopada 1991. godine", te dodaje: "Ja sam bio jedan od 26 članova
toga Odbora, a popis svih članova Odbora nalazi se u presliku, kao i objašnjenje
dr. Slobodana Langa o djelovanju toga Odbora. Pošto je dr. Andro Vlahušić samo
jedan, autori takvih laži trebat će svoje riječi obraniti pred svih 26 časnih
ljudi." Vlahušić je tom prilikom priložio i kopiju iz Langove knjige
"Dnevnik Libertas", gdje se uz već spomenuti "prijepis"
dokumenta nalazi i faksimillni preslik popisa članova Odbora onako kako ga je
postavio Lang, dakle uz sam "Prijedlog".
Ratne rane
Popisom
članova Odbora Vlahušić sugerira, dakle, kako je on koji se ne odriče
"Prijedloga" samo jedan od članova Odbora čiji je
"Prijedlog" dokument, a tko god govori nešto kontra
"Prijedloga" mora uzeti u obzir da Odbor čini 26 časnih ljudi. Nije
li to pokrivanje s imenima članova Odbora, od kojih neki danas javno tvrde da
nisu imali pojma o famoznom dokumentu? Ako je to što tvrde istina, nije li tad
u pitanju manipulacija imenima časnih ljudi kojom dvojac Lang-Vlahušić želi
retuširati svoje biografije? Dakako, stanje ratnog Dubrovnika je bilo
katastrofalno i nitko ne želi generalno osporavati nečije humanitarne i druge
zasluge, medjutim, teze koje su se mogle čuti kako se pisanjem o
"Prijedlogu" želi mrcvariti ratne rane napaćenoga Grada, ne drže
vodu. Naime, ako su nekadašnji predsjednikov savjetnik za humanitarna pitanja i
današnji ministar zdravstva manipulirali imenima uglednika i sadržajem službenog
dokumenta, takve se stvari nisu doga̵djale u Dubrovniku pod opsadom, već 1997.
u Hrvatskoj koja nije bila okupirana. Da je tek riječ o nebitnom papiru iz
burne i mučne nedavne dubrovačke poviesti, bi li se tad retuširao dokument i
"pokrivalo" s imenima časnih ljudi koji nisu umiješani u sporni
dokument? Ne sugeriraju li takve radnje zapravo važnost "Prijedloga"
koji je prije deset godina bio odaslan na mnoge medjunarodne adrese, a u kojem
se agresora i branitelje naziva zaraćenim stranama i traži da se jedni i drugi
povuku s područja Dubrovnika čiji se ključevi nude medjunarodnoj zajednici?
Stoga, ako neki članovi tadašnjeg Odbora koji najavljuju tužbe protiv Slobodne
smatraju da su javno oklevetani, neka razmotre tko je zapravo oklevetao njihova
časna imena.
I ovdje se opet prave pogrješke koje mogu napraviti samo oni
koji su bili površni sudionici ili uopće nisu bili sudionici obrane Dubrovnika.
Tako Vlahušić spominje a novinar bez komentara prenosi da je izdajnički proglas
donesen 12 listopada 1991. a istina je da je donesen 12 studenoga 1991.
Zanimljivo je kako novinari traže izjave od Obuljena,
Burića, Langa, Vlahušića, ali ne traže to isto od biskupa Puljića, ili Antuna
Kisića, koji se spominje kao potpisnik, a uz Juru Burića jedini je bi član Izvršnoga vieća. Nije
slučajno što mi je tada Kisić bio okrenuo ledja.
U istoj Slobodnoj Dalmaciji
Mato Jerinić pokušava zabašurit stvar.
ULICAMA
MOGA GRADA
Riječi
od zlata
Pasanu
setemanu kapetan je Lulo bijo u Gradu sam er sam ja pohodijo skule na škojima Korčulu i Lastovo.
Čim sam arivo nasad, a kako je od
Lastova do Grada tokalo pasat jedan cieli
škoj i jedan poluškoj, bijo sam umoran kako kučak. Ma, kapetan me invito i kazo da subito do̵djem u njega
doma. Zaputijo sam se sve̵ misleć kako će
mi kapetan spjegat nešto spećalo i nije mi
bilo ni na kraj pameti da bi s menom činijo kakve šokece, što je za rijet pravo, užo.
Kako
je bilo na škojima? upito me.
Borami,
manjifiko ù kazo sam.
I
po ovoj studeni?
I
po njoj, kapetane.
Va
ben, pustimo škoje po bandi jer je u Gradu vele novinati.
Kojih,
kapetane?
Najprije
onezijeh o temu kako su se neki držali za brijeme zadnje gvere.
Mislite
na domovinski rat, kapetane? Ù
Uprav
tako. Insoma, stalo se opeta pripovijedat i pisat po fojima kako su neke vele vi̵ene face, čejad
od pulitike, pa i crkve, ćele dat Grad
dušmanima u ruke kako bi se održali ovi
naši miri i fortece kazo je
kapetan.
Sve
je tzo pusta pulitika. Pulitika i veće ništa ù kazo sam. A ona je, kapetane, kurba nad kurbama. I ko
se od nje zarazi, veća je napas nego da
se marca od onijeh bolesti ù kazo sam.
Basta
s filozofijom sto je kapetan vikat na vas glas. Sve̵ me ne pušta opinion kako o nama čejadi iz
Grada koji smo bili tu od prvog do
ultimog dana gvere, pripovijedaju i prosu̵djuju ojni koji su oli kidnuli oli se držali
daleko po bandi. Toka s tijem fermat i
svasma kjaro kazat basta takvijem
kundurarijama.
Va
ben, kapetane. Govorite kako Sokrat. Pozlatila vam se svaka riječ ù kazo sam.
Je
li ti to mene onako kako da ne ćeš, zakidivaš?
Ne
zakidivam kapetane nego sam uprav arajdan. A sad mi toka hodit na poso. Adijo vam!
Oli
ne ćeš s menom pobumbit kupicu rakije. Imam prave travarice od Pelješca.
Bi
rado, ali nemam kad.
Onda
adijo procijedio je kapetan Lulo i i sprtijo me brez riječi do vrata od portuna.
Kad
sam zakoračijo u kapetanov ̵ardin i kad je njegov kučak Moro sto lajat s funjestre od komina, čuo se
glas gospo̵e Ane: Hoće li veće kalmat
ova bura?
Mato
JERINIĆ
Srieda, 19. prosinca 2001.
U novinama čitam kako su Muslimani optuženi u Haagu pušteni
braniti se slobode uz jamstvo federacije Bih. Takovo jamstvo je odbijeno za
Hrvate. Srbi pak (general Strugar) se već brane sa slobode. Dakle najveći
kriminalci izpadaju Hrvati.
Stiže nam uglavnom iz Južne Australije preko Marije Smoljan
već nekoliko popunjenih obrazaca od strane Srba koji traže obnovu svoje kuće u
Hrvatskoj. Savjetujem neka se odgovori kako trebaju poslati ček za ovjeru podpisa
i nadoknadu troškova dostave. Na taj način ih kako tako stavljam u red.
Nevjerojatno je kako od Hrvatske svi drugi, i Srbi i Muslimani i Taliani, traže
nešto bezplatno, nekakove odštete i t.d., a mi od njih ne tražimo ništa premda
smo mi bili žrtve.
Četvrtak, 20. prosinca
2001.
Modun bi odmah srbske zamolbe prosliedila u Hrvatsku.
Zaustavljam je i tražim neka od Srba zatraži plaćanje pristojbi za izjavu i ako
žele i slanje u Hrvatsku. To će ih neke obeshrabriti. Modun i Novaković čini se
nastoje naplaćivati što manje i što je moguće niže pristojbe. Hvatam ih kako
šalju ili izdaju ovjerovljenja bez ikakove naplate. Pišu uplatnice za blagajnu
u tri bloka odjednom i miešaju brojeve uplatnica. Ne mogu im vjerovati,
poglavito Modun.
Igram predbožićni tenis kod Maxa. Od jučer je zagrijalo. Već
je blizu 30 stupanja, premda nikad u poviesti do današnjega nadnevka nije bilo
slučaja kako nije bilo dana preko 30 stupanja. P
Poslao sam stotinjak čestitka. Jedini trošak su marke i
naljepnice s mojim podpisom. Rabim čestitke preostale od prošlih godina.
Petak, 21. prosinca
2001.
Marko me zove drugi put u tjedan dana i hvali mi se kako je
položio još jedan izpit. Ovaj put računovodstvo. I on i ja smo sretni. Antun se
pak još uvijek šlepa na moj račun. I on je položio ali Vilovićev izpit, a tu
sam ja intervenirao. Ovdje je opet zahladilo. U Europi je strašna zima.
Subota, 22. prosinca
2001.
Za isti pregled u isto vrieme dobio sam račun od Megan i
Housemanna. Megan sam odmah platio 42 dolara, od čega sam naplatio 36, a
Houseman mi je poslao račun na 50 dolara. Odlazim u MBF u Burke street ali ne
rade subotom. U istom prostoru čujem prekrasnu glasbu s glasovira. Vidim
glasovir blizu staklenog zida kod jednog caffea. Za glasovirom sjedi i
fantastično prebire po tipkama jedna stara, užasno ružna žena. Ruke i prsti su
joj poput starog stabla. Obučena je u nekakove prljave krpe. A izgleda kako
svira ne jedan nego nekoliko glasovira odjednom. Skupilo se puno svieta i
pobožno sluša. Caffe je krcat. Nevjerojatni kontrast ljepote izvodjenja glazbe
i ružnoće izvoditelja.